Piše: Rade Jarak
(Nastavak teksta “Koliko fašizma”)
Što će biti?
U ovom trenutku, in medias res, teško je bilo što predvidjeti, jer nas je udario potres i jer se histerija oko korona virusa upravo zahuktala. Ovo je trenutak velike neizvjesnosti.
Što se tiče korona krize, imam osjećaj da se preveliki kotač zavrtio, sudbinski kotač, a da bi tek tako stao sam od sebe. Imam osjećaj da, kao što broj zaraženih raste “eksponencijalno”, tako i svi drugi aspekti krize također rastu “eksponencijalno”. I pitanje je kako će se zaustaviti ta eksponencijalnost i kada? I tko će je zaustaviti?
Svejedno, unatoč nepoznanicama, sada polako izlazi na vidjelo među širim masama i polako se shvaća što je to “duboka država”. Deep state. (Deep state – vidi: Teorija zavjere)
Najveći stupanj konspiracije je da se sve govori “otvoreno”
Konspiratori? Krili su se tako, što su mnoge stvari radili otvoreno. Ili, krili su se tako da se uopće nisu krili. Dapače, čak su prvi govorili o tome.
Ljudima je teško shvatiti ovaj štos u širem, društvenom kontekstu – jedino ako ga već prije nisu osjetili, ili proživjeli u osobnom životnom iskustvu i na vlastitoj koži.
Najveći stupanj prijevare, psihološki gledano, je da se sve radi “otvoreno”, transparentno. (A u stvari, radi se samo dijelom “otvoreno”) Ljudi prvo pomisle: Pa da je ovo neka prijevara, zar bi se govorilo javno?
Pojedinci odgovaraju: Pa prijevara jest, ipak. Jasno je kao dva plus dva.
Masa odogovara: U svemu vidite zavjeru. Vi ste paranoici, teoretičari zavjere.
Itd, itd.
I tako trik upali. Jer istina ostaje mutna, a radi se po starom, i radi se po planu.
Ljudi usred kaosa spremni su prihvatiti bilo kakav red
Ima još jedan stari štos s kojim se ovaj trenutni scenario navlas poklapa.
On glasi: Izazovi nered, kaos i paniku, pa onda ponudi rješenje.
Ali stvarni cilj su kolateralni elementi “rješenja”. Uvijek i samo, ukidanje ljudskih prava.
U slučaju korona virusa razvoj događaja navlas odgovara istoj shematici: izazovi problem – ponudi rješenje. (U paketu rješenja je drastično ukidanje takozvanih “ljudskih prava”, preveć ih je, brate. Ukidaju se kao slučajno i usput, jer “mora se”, “za naše bolje”, itd. Dakle igra se na “ljudsku solidarnost”.) Uopće, čitava kriza s korona virusom kao da je rađena po toj matrici. Sjetite se, na primjer, udarne svjetske vijesti koja je potaknula histeriju: “U Wuhanu se ljudi ruše na ulici!” Baš se ruše. Ali vijest je bila tako dizajnirana.
Stvari su u ovom trenutku otvorene
Tek je počelo. Najavljen je još jedan mjesec, ili dva karantene. Zaustavljanja života. (Što je opet, u neku ruku, dobro, ako se još više ne produži.)
Možemo se zapitati: Zar nas, obične ljude, vlasti zaista toliko vole, da nam ovoliko žele dobro?
Ljudi su prilagodljivi. I s vremenom, ovakav način života, koji nam se sad čini privremen i gotovo nemoguć, može postati navika, može ući u naviku.
Ljudi će, možda, djelomično zaboraviti stanje kakvo je bilo prije korona krize i prihvatit će novo, u smislu: “pa ovo nije tako loše.” Ili, kao što kaže Krešimir Mišak sve će se postupno usmjeravati prema “transhumanizmu”. Prema eri u kojoj će kompjuteri, roboti i strojevi, na neki način pomagati, ali i nadzirati ljude. Krči se put izvan dosadašnjeg poimanja demokracije i kapitalizma, prema globalnoj tehnokraciji i korporatizmu. (Napomena: ovdje naša Vlada nema nikakav utjecaj, ona ponavlja samo ono što su već odlučili veći, europski i svjetski igrači.)
Veliki tehnološki napredak podrazumijeva ogromne mogućnosti nadzora, pa i kazni, kroz čipiranje na pr, ili nadzora od strane kompjutera i kompjuterskih algoritama, te robota (kakvo navodno već postoji u Kini).
Ide se, ne prema individualnosti – u smislu da je čovjek mali Svemir za sebe – nego prema atomiziranju jedinki. Prema jačanju kolektivne svijesti, prema Cloud-u (što je vanilla termin za potencijalni mega server koji je središnji i kontrolira sve, nalik elektronskom Božanstvu)
O sličnim stvarima pisali su još davno genijalni autori, filozofi i klasici znanstvene fantastike Phillip K. Dick (u romanu “Sanjaju li androidi električne ovce”, poznatiji je film prema tom romanu “Blade Runner”) i Stanislav Lem (“Glas Gospodara”, na pr. ili “Solaris”, koji obrađuju postupak dehumanizacije i atomiziranja ljudske svijesti, prema svijesti insekata ili mrava).
Uz jedan dodatak, mi Balkanci naravno kasnimo za ovim tehnološkim čudima koja su se već udomaćila ponegdje po svijetu, što je u neku ruku dobro.