Piše: Rade Jarak
(U pogledu ove djevojčice – starice na slici vidi se da se više boji doktora i fotografa, nego svoje bolesti)
Uvod: izmjena mjesta subjekta i objekta u maniri Jeana Baudrillarda
Prema teoretskoj metodi Jeana Baudrillarda, koji je imao taktiku mijenjanja pozicije subjekta i objekta u svom filozofsko esejističkom narativu, može se reći da korona virus koji hara svijetom, nepoznat i nemilosrdan – dakle, da ima sve osobine subjekta – a “novo normalno”, ljudi sami i ljudska patnja, tek su trpeći objekti, tek su njegove igračke. Ali ako promijenimo uloge subjekta i objekta, mogli bi zaključiti da nije virus subjekt, nego je tek objekt. objekt koji služi da se postignu određeni ciljevi. U prvom redu da se postigne i što duže održi “novo normalno”, u nadi da više neće biti povratka na staro, tj, da prihvatim šalu s nazivom, na”staro normalno”. (Ovdje bi trebalo pridodati da je “normalno” samo jedno, pa ne može postojati. “novo normalno”, to bi automatski značilo da je nenormalno.)
Čitam današnju izjavu s naslovne stranice dnevnih novina: “Pandemija će trajati do ljeta”, a bilo je mnogo takvih izjava: “Trajat će do jeseni, trajat će do… itd”. kako ta uvažena faca, koja je ovo izjavila, taj uvaženi stručnjak, ili dužnosnik – ne sjećam se više o kome se radilo – kako ta faca, ili te face (jer se radilo o desecima sličnih izjava) mogu znati da će pandemija trajati do ljeta? Na stranu ako je ovo neodmjerena ili neprimjerena izjava, ili ju je novinski urednik izvukao iz konteksta, ali kako netko može znati unaprijed – kad se radi o nepoznatom, novom virusu, koji je pokorio čitavi svijet?
Bilo je na desetke ovakvih izjava i intervjua po medijima, koje su služile da se stvori privid kontrole i razvije osjećaj da naredbe dolaze od legalnih i “stručnih” autoriteta.
Iz same hermeneutike tekstova koji se pojavljuju na glavnim vijestima, kao i strukture glavnih vijesti i njihove hijerarhije, moguće je odčitati dijelove skrivenih poruka, kodova ili agendi, koje se šalju, bilo svjesno ili čak nesvjesno.
Igra bocke… Ili, zašto nema bocke? (fb objava od 28. siječnja 2021.)
Mislim se nešto ovih dana, pa se pitam što se ovo događa, odjednom nema bocke?
Fali, nestašica. I mislim se, zašto li je to sad?
Padne mi nešto na pamet. A možete mi vjerovati, onoliko koliko sam sebi vjerujem, ipak sam stari paranoik. A paranoici su vrlo pouzdani ljudi. Predvidio sam neke korake prije nekoliko mjeseci, pa i više, pa se usuđujem predviđati i sada. Dakle, zašto fali bocke? Pa zato jer nije fokus na bocki samoj, je li ovakva ili onakva, jel” liječi ili ne liječi, jel” boli ili ne boli, jel” teorija zavjere ili ne, jel” običan bućkuriš ili je voda… ne, to nije bitno. Bitno je da se što duže održi ovo stanje, radi se o taktici odugovlačenja (kako je Kafka lijepo opisao u “Procesu”), da ljudi što duže ostanu zatvoreni u kuće, da se ne druže, da nema škole, da nema socijalne interakcije, da propadaju poslovi, da rastu strah i anksioznost. To je, izgleda, bitno.
Jer bocka bi, da se distribuira, morala pokazati o čemu se radi, to jest vodila bi prema ukidanju izvanrednog stanja. (I, molim vas, “nemojte kaj zamjeriti”, jer koliko se sjećam, mediji su mrtvi ozbiljni, zajedno sa stručnjacima donedavno najavljivali ekspresno cijepljenje većine stanovništva. Treba samo uzeti novine od prije mjesec dana.)
Nedavna izjava Putina
Negdje u isto vrijeme Putin je u jednoj izjavi dao upozorenje, koje ukratko glasi da se svijet nalazi u “sličnom stanju kao pred Drugi svjetski rat”.
Može se reći, ili prigovoriti, da je Putin notoran, da mu se “drma pozicija”, itd, ali ne može se osporiti da Putin ima jaki info. Stoga je ovo izjava od koje se ledi krv u žilama.
Možemo reći bilo što, ali ne možemo reći da Putin kao jedan od najmoćnijih ljudi svijeta nema informacije. Informacija je moć, zar ne?
Crna psihijatrija
Pokušat ću na što kraćem prostoru objasniti pojam iz naslova. Počeli su ga razvijati nacisti, i ovdje je dovoljno spomenuti Bergmanov film “Zmijsko jaje”,
Šezdesetih godina u Americi “projekt” je nastavljen, zloglasnim ili tek edukativnim Milgramovim eksperimentom. Eksperiment je dokazao da su obični, prosječni ljudi spremni raditi svakakve svinjarije. Slijedi citat s Wikipedije: “Pokusi su doveli do šokantnog zaključka. Znatan broj osoba su obavljale ono što je traženo od njih (napr. mučili su druge ljude elektro šokovima – op. R.J.), i nisu se suprostavili prirodi akta ili prigovorima savjesti, dok se samo činilo da naredbe dolaze od legalnih autoriteta.”
Legalni autoriteti. Hm? U pokusima se radilo o tome da su ljude uzeli kao dobrovoljce za psiho pokuse, te bi ih uparili u odnos Učitelj – Učenik. Pri čemu je bilo namješteno da su svi volonteri u stvari Učitelji. Učenici su bili namješteni glumci i članovi tima. Učenici su morali učiti na pamet neke riječi, a Učitelji su ih iz druge prostorije trebali ispitivati i tresti elektro šokovima ako krivo odgovore, pri čemu su imali tri mogućnosti za elektro šokove: blagi (150V), jaki(350V) i najjači udar (450V). Uz učitelje su stajali Voditelji (također glumci i članovi tima) koji su ih prisiljavali da pritiskom na dugme učenicima zadaju udare. Naravno nije bilo struje, učenici su samo glumili bol, vrištali i zapomagali. A pitanje je bilo, koliko će nasumično izabrani volonteri ići daleko u mučenju drugih. Čak i ako posustanu, tu su bili voditelji projekta koji su ih nagovarali. Nagovarali su ih prema ovoj zadanoj shemi: “Molim vas nastavite.”; “Eksperiment zahtijeva da nastavite!!; “Od izuzetnog je značaja da nastavite!”; “Nemate drugog izbora, nego da nastavite!”.Milgram je zaključio da je čak 62 posto ljudi pristalo da muči “učenike”, a posebno ako su im voditelji rekli: “Vi nećete biti krivi ako im se nešto dogodi, mi ćemo snositi odgovornost”. Iz toga je dalje zaključio da se ljudi dijele na dva tipa: Autonomni i Agentski. Autonomni tip će odbiti da muči druge nepoznate ljude, unatoč situaciji i okolnostima, a Agentski tip će poslušati naredbu i kasnije se vaditi, da nije on kriv nego je samo slušao upute (kao i većina nacista nakon poraza). Iako su kasnije, drugi psiholozi osporili ovu Milgramovu tezu – možda i s pravom (jer su volonteri ipak vjerojatno zaključili da se radi o glumi), ipak su rezultati Stanleya Milgrama poražavajući. Uopće, sama mogućnost da će ljudi reagirati poslušno, samo ako im se stvore okolnosti. (Inače imate odličan video klip na ovu temu o Milgramovom eksperimentu na You tube kanalu “Idiokratija”)
Ili Stanfordski zatvorski eksperiment (iz sedamdesetih), gdje su ljudi bili podijeljeni u dvije grupe: zatvorenike i čuvare. Rezultati pokusa bili su šokantni. Situacija u imaginarnom zatvoru nakon samo nekoliko dana postala je toliko nepodnošljiva da je pokus, koji je izvorno trebao trajati dva tjedna, prekinut nakon šest dana.
Ovo je samo nekoliko primjera, takozvane “crne psihijatrije”. Ne mogu se oteti dojmu da je na djelu nešto od te prakse i danas, u samoj suštini stvarnosti.
Ja nisam kriv, ja sam samo slijedio upute.
Medicina kao legalni autoritet u društvu
A sad, da konačno postavimo stvari najrealnije moguće. Može li medicinska struka preuzeti legalno legitimni autoritet da vlada svijetom? – jer to se upravo događa. Ne može, medicinska struka nema tu širinu.
Medicina može biti samo autoritet bona fide, u dobroj vjeri. Ona može biti autoritet jedino ako je istovremeno i ponizna, poput religije u sekularnom društvu. Ako bi medicina postala vrhovni autoritet u suvremenom društvu, ona kao arhaična znanost, ne bi uspjela jer je njezin represivni oblik izuzetno okrutan – da ne kažem “mesarski”. Medicina nije demokratska iznutra.
U odličnoj knjizi “Historija ludila u doba klasicizma” Michel Foucault je na stotinama primjera opisao početke zapadne današnje medicine. Na primjer, čovjeku su u svrhu eksperimenata ubrizgali nekoliko litara volovske krvi, a doktor koji je napravio taj eksperiment napisao je: Pacijent se bolje osjeća. Sutradan je umro. Sjećam se i “obrtne mašine” iz te legendarne knjige, napravili su veliki kotač na kojega bi zavezali pacijenta koji je imao psihičke tegobe, pa bi ga onda vrtili, vrtili, vrtili – da mu se valjda “sokovi izmiješaju” jer su “krivo raspoređeni”, te bi ga onda bacili u kanal – temperatura je bila malo iznad nule, da ga ledena voda dozove pameti. Mislili su da maternica putuje po tijelu, a da je uzrok melankolije “crna žuć” koja putuje po tijelu također.
Psihijatrijski azili nastali su kad je u Europi iskorijenjena lepra, pa nisu znali što će s psihički bolesnim ljudima, te su ih počeli zatvarati u napuštene leprozorije. Dotad su oni mirno i slobodno putovali svijetom, ili brodovima niz rijeku i nitko ih nije dirao, niti su oni ikoga dirali.
To je medicina kojoj je u krvi zatvaranje, karantena, testiranje… itd, a da ne govorim o kruni medicine, kirurgiji!
Psihološki u samoj srži medicine nalazi se duboko emotivno pitanje koje uvijek izaziva agresiju – hoćete li da se spasite ili umrete? Moramo reći da je ovo pitanje više mitološko i alkemijsko, a sve samo ne racionalno i približeno 21. stoljeću.
Duboka frustracija i strašno oružje represije koje je suštinsko za medicinu, uza sve najbolje namjere i znanstvena dostignuća, nikako ne može medicini dati status najracionalnije znanosti koja bi predstavljala vrhovni autoritet za legalnu i legitimnu vlast.