(Napulj, 2025.) (dvojezično talijanski-hebrejski)
Odabir i prijevod na hrvatski Suzana Glavaš
ARIEL VITERBO (Padova, 11. travnja 1965.) najmlađi je sin rabina Achille-a Shimona Viterba i Sare Colombo. Sa dvadeset godina emigrirao je u Izrael gdje je nastavio živjeti talijansku kulturu i pisati na talijanskom materinskom jeziku. Diplomirao je povijest i arhivistiku na Hebrejskom Sveučilištu u Jeruzalemu te bio aktivni suradnik profesora Shloma Simonsohna na istraživačkom projektu Italia Judaica na Sveučilištu u Tel Avivu. Od 2001. radi u Nacionalnoj Biblioteci Izraela, u Jeruzalemu. Autor je raznih članaka o povijesti i arhivističkom blagu židovskih zajednica u Italiji, objavljenih u časopisima i zbornicima kao na primjer: Il cammino della speranza. Gli ebrei a Padova (Put nade. Židovi u Padovi, sv. II, 2000.), Ramchal: il pensiero ebraico e kabbalah tra Padova e Eretz Israel (Ramhal: židovska misao i kabala između Padove i Eretz Izraela, 2010.), Gli ebrei a Padova dal Medioevo ai giorni nostri. Il valore di una presenza (Židovi u Padovi od Srednjeg vijeka do danas. Vrijednost jedne prisutnosti, 2022.), Vita di Jehudà. Autobiografia di Leon Modena rabbino veneziano del XVII secolo (Jehudin život. Autobiografija Leona Modene venecijanskog rabina iz XVII. stoljeća, 2000.). Posljednih godina posvećuje posebnu pozornost katalogizaciji i proučavanju talijanske arhivske građe koja se čuva u Nacionalnoj Biblioteci u Jeruzalemu, objavljujući članke o pojedinačnim ličnim arhivima koje su ostavili Umberto Cassuto, Crescenzo Del Monte i Isaia Sonne, te obrađuje arhivističke izvore o povijesti Židova u Sieni. Najsvježije su mu publikacije neobjavljenih govora njegova pradjeda rabina Samuele-a Colomba (1867-1923), koji je naslijedio rabina Eli-u Benamozegha na rabinskoj katedri u Livornu, te dnevnici njegove majke Sare Colombo Viterbo iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Objavio je tri zbirke pjesama: Dimenticarsi (Zaboraviti se, 2010.), Tócchi (Dodiri, 2014.) i Talelei razon (2020.). Zbirka Senza fretta – לא בחיפזון (Bez žurbe), njegova prva dvojezična talijansko-hebrejska zbirka pjesama, objavljena je ove godine kod napuljskog izdavača Pasquale Gnasso Edizioni i bit će predstavljena u Napulju 27. listopada ove godine. Sadrži dvije tematske lirske cjeline: U vrtlogu (Nel groviglio -בסבך) i Ante mortem – לפני מות.
Iz ciklusa „U vrtlogu“
Odmotaj me
Uvesti te u vrtlog
u slabu svjetlost grešaka
u slijepi prostor misli
u zamoran hroptaj riječi
u one zakutke još neoprašene
gdje odraz je stvarnost
stid se umanjuje
i mogu čuti
po prvi put
glas koji imam
uvesti te u moj vrtlog
i pustiti te da ga odmotaš
sve dok prsti
ne dodirnu kožu.
Ugašena svijeća
Sad kad su zvijezde
utažile
tvoju žeđ
i ruka mi je
vazda umorna
ugasila svijeću
moći ćemo se stisnuti
u pepelni mrak
naših zatvorenih očiju
i oćutjeti strah
konačno oćutjeti strah
da skačemo sami.
I ti više nećeš otići.
Sad imam noć
Sad imam noć
jedini rupičasti pokrivač
ne grije dušu:
kroz otvoren prozor
rana krvari
ružičaste kapi
prodiruć u ledeni zrak
kojem bezimenost počiva
u odsudstvu.
Sad imam samo noć.
Udomljen
Povrh nagomilanih tanjura
oblijeću leptiri
sjećanja su pomiješana
s parom.
Ostavila si me
samog sa sapunom
žednog
ali ne od boli
no ni za čim ne žalim
čak ni za onim
što nikad nisam imao.
Sad ostavljam uvijek
pritvoren prozor
da zraka ne uzmanjka:
vrata su međutim
čvrsto zabravljena
da se nijedna više
vratit’ ne bi mogla.
Igram šah
s prašinom i stakleninom
glancam srebrninu
paučinama
ukradenim po najdaljim
tavanima.
U trenutcima oduzetim
smiješnim porocima
mjerim s trbuh
i sanjam nemoguću
mušku trudnoću.
Zamak od prašine
Sve je ispravno.
San je razlomljen
otkad su
među oblacima
letjele metle
i nijedna vještica
nije bila izvještačena.
Danas je nebo prazno
plava vila
izgubila je odavno
čarobni štapić
gavrani su odletjeli
u drugi scenarij
posljednji oblak
nestao je
prije predvečerja.
Znak je to u zrcalnom odrazu
zamak od prašine
otkad si bila djevojčica
bijeli konj
bez konjanika
dnevnik umrljan
tvojom krvlju
par jastuka
umornih od čekanja.
Selihot
Od prve kave pamtim
slani rub šalice
i nekoliko iscurjelih kapi
umornih od plesa uokolo bunara.
Ne vjerujem više molitvama
no danas mi je drag Tvoj oprost
uzašao s promatranog dna
ne bismo li trenutak ranije saznali
boju našeg uzajamnog traganja.
Čekajući pogodit ću
riječi koje ćeš mi uputiti.
Iz ciklusa „Ante mortem“
Povijest
Skupljam kotrljajuće misli
na tlu usta
vlažne od sline i rose
sićušne poput tajni
prozirne
u nepomičnom muku
ove tople sobe
jezde
u svom preplašenom
dijalogu s mrtvima
i najmanji znaci istine.
Kaddish
U tišini
glasovi govore
o daljini
poplavljene zemlje
osušene danima.
Vidio sam te opet
i nije bilo u snu
bio je to tvoj novi dah
dom kome si se vraćala
cvijeće za zaliti.
Mi ćemo imati mramor
gdje te nećemo oplakivati.
Kratkoća
U ovoj vječnoj kratkoći
tu si i nisi tu
Čekam te uzalud
sve dok ne zaboravim razlog.
Osluškujem
zalijepljen
svaki uzdah
nošen suncem
ionako danas
je još uvijek jesen
i svake jeseni
uznemire se
u zrcalu
ljubazne utvare.
U ovoj beznačajnoj vječnosti
Previše je znakova
Ponekad brojim koliko nam preostaje
I zbunim se prije no što ću Te dotaknuti.
Tvoj smijeh
Bio je tu posljednji
umorni pogled
u večeri kad lagano
si zatvorila dveri
i nestala u plavetnilu.
Zalud sam te tražio
u punim mjesecima
u plaču cvrčaka
u praznoj naslovnici.
Bila si već upisana
u drugi list papira
i ondje je tvoj smijeh
bio pobjeda.