LJUBAVNE PJESME U VRIJEME RATA (izd. Marotta&Cafiero, Melito-NA, 2021.)
Izabrala, prevela i priredila Suzana Glavaš
Salvatore Nappa (Napulj 1953.) poznati je suvremeni talijanski umjetnik mnogostrukih interesa koji svoj stvaralački žar pretače u glazbeno, književno, kazališno i filmsko polje djelovanja. Njegovo književno stvaralaštvo obilježavaju već na početku dva važna djela: L’umana Bestia/Čovjek Životinja (1989.) i Storia di napoletana follia/Povijest napuljske ludosti (1998.). Važan je i njegov kazališni tekst Klan-destini (igra riječi „klan-destinci“ i klan-sudbine) iz 2007. za koji je Nappa i režirao multidisciplinarnu predstavu. Posljednjih godina posvećuje osobitu pažnju problemima intergracije u društvo doseljenika iz Afrike, posebno Afrikancima na problematičnom perfiferijskom lokalitetu Castelvolturno, o kojima je priredio razne reportaže. 2005. Nappa je režirao i uprizorio, u anžuvinskom dvorcu u Napulju Maschio Angioino, pjesničko-glazbenu manifestaciju Neri di tutti i colori/Crnci svakojakih boja, za kojom je uslijedila televizijska reportaža na nacionalnom televizijskom kanalu RAI –dnevnik TG3. Vrlo povoljne kritike dobio je njegov film Non tutti i neri vengono per nuocere/Svaki crnac za neko dobro, kojeg je Nappa scenarist i režiser, i koji je sniman između Napulja i ozloglašenog Castelvolturna 2009. godine. 2010. napisao je dramaturgiju La ballata delle anime perse/Balada izgubljenih duša i La mozzarella della legalità/Mozzarella zakona, koje je osobno i režirao za kazališnu scenu. Pretposljednje Nappino književno djelo je Aldilà del mare/Onkraj mora (pjesme na talijanskom i arapskom + CD). S tom knjigom pjesama Nappa je sudjelovao na 34. Međunarodnom Festivalu Poezije u Tozeuru u Tunisu, gdje mu je uručena i važna nagrada za pjesničko stvaralaštvo. Posljednje Nappino kazališno ostvarenje je tragična poema posvećena svećeniku don Giuseppeu Diani, žrtvi napuljske mafije, naslova Per amore del mio popolo – il profumo della memoria/Za ljubav svome narodu – miris sjećanja, za koju potpisuje suautorstvo s Raffeleom Sardo. Vrlo uspješnu suradnju ostvario je u suradnji s napuljskim piscem i glumcem Peppeom Lanzetta, koji je za njegovu posljednju knjigu pjesama Poesie d’amore in tampi di guerra/Ljubavne pjesme u vrijeme rata (2021.), koje su nastajale od rata u bivšoj Jugoslaviji do danas, napisao i značajne i zanimljive retke u svojevrsnoj formi pjesme u prozi. Prevodimo je u cijelosti: Spušta se noć u Nappinim pjesmama no još je dan. / Ulicama Tunisa vrištali su svijetu, za djecu Bukurešta za užas koji opustošuje velika prostranstva svijeta. / Svijeta koji je autoru tijesan premda ga je obišao uzduž i poprijeko. / Svijet čarobnjaka i kockara, obmanjivača zmijama koji više ne obmanjuju ni sami sebe. / Svijeta zamračenog divovskom mrenom koja miješa crvenu i zelenu boju, plavu i grimiznu. / Urliče autor svoje žaljenje, svoj bijes, svoju patnju. / Komadići ljudskog mesa prodani na tržnici bešćutnih gospodara rata koje je opjevao Dylan pa ipak još uvijek glavni i nedodirljivi junaci jednog filma bez redatelja, bez kamermena/ bez glazbenog urednika i bez glavnog fotografa. / Izbledijela fotografija što skreće prema stravi / koja nije niti crna ali niti ni crvena. / To su udubljeno i bogato lice istovremeno jednog vremena koje je izgubilo / smisao i razum, koje se vrti oko samog sebe / poput igračke zvrka u dječjim rukama. / A dijete koje još uvijek živi u autoru ne zna je li mu se smijati ili plakati. / Plače smijući se i sanja djevičanske duše okupane rosom života / koji, nezaustavljivo, klizi po ljudskoj ravnodušnosti.
Za naslovnicu knjige, koja objavljuje pjesme nastale prije rata u Ukrajini, odabrana je slika s pijanistom u bombardiranom Sarajevu, koji gotovo klečeći svira uništeni glasovir.
ROM
Uronjen u dronjke
živim
svoju slobodu skrivenog čovjeka.
S prijenosnom harmonikom
osvjetljavam
svoje dane.
Okus ustajalog hruha
probuđuje mi
čula.
Noću ne spavam
danju isto tako.
Vrijeme mi trči po koži poput zeca.
Ogledam se u zrcalu i smješkam
kao da sam u kravljoj utrobi.
Smeće
mi je dovoljno i čak previše.
Neću se ugušiti u moru želja.
Miris moje duše
liječi me od smrada
vaših štednih kasica.
Lažni algoritmi
oskrvnili su snove.
Obmanjeni u prevlasti
sudjelujete u pokolju
veseleći se na gozbi
sa srebrnim jedaćim priborom i zlatnim čašama.
Još jedna pjesma
i više vam neću smetati
ostavljajući vas
vašim bijednim bogatstvima.
ŽIVJETI
LIFE
Neću se zaustaviti
na pragu XXI. stoljeća.
Ući ću bez kucanja
da sjednem za zajednički stol.
Neću se pognuti
pod jarmom gospodara.
Neću se sakriti
pred vašom vatrom.
Neću pobjeći.
Pobijedit ću
samouvjereno.
Pogazit ću
plamteće horde
čuvara blagostanja.
Izbjeći ću
metcima.
Neću se dati iznenaditi
za vrijeme sna.
Razvalit ću
vaše sefove.
Neću se predati
pred vašim ratnim strojevima.
Bit ću jači od vaših topova
jer
JA
ŽIVIM!
JA ŽIVIM
Gdje god da sjednem
to je moja zemlja.
Pod krovom od bambusa
u igloou
u zmijskoj jazbini
jašući na devi
u bazenu s ribama
u pojasu Gaze
u sjeni baobaba
u očima Amalik Alija
u Jeruzalemu
u duši gljive
u šalici kave
U straćarama s Koro kocio
Na sprudima Nigera
u kravljoj utrobi
u ispucaloj koži stopala
u savani
u Manatthan klubu
na autobusnoj stanici
u cipelama strica Toma
u vreći klandestinca
u zrnima krunice
u bazaru Al kalilija
pod ledenim pokrovom
u mjenicama kakva prijatelja
na vrhu iceberga.
LATICE
Kapima krvi
nalikuje moj nemir.
Nakon dana prepuštenosti
zaspim očajan
uz smrad pljesnjivog prolaska dana.
Otrovi se šire zrakom
i zagušuju dah
okaljuju pluća.
Raznobojna cvjetanja uređuju okolicu
izazivajući hrpe smeća
propovijedaju
povratak nekog novog proljeća.
Savjest je u klopci mreže moći.
Ne uspijevamo izbjeći ugrizu.
udišemo smrad žuči
zagušen mučnim mirisima.
U milosti smo i nemilosti čudovišta.
Grčevito se držeći za lažna obećanja
rasprodajemo
identitete i snove.
U zamjenu za sutra
ljuljamo se
očekujući
pobjede.
Moć obmanjuje
slama.
Oko mirisa kruha svagdanjeg
svi se slažemo
u ovo neizvjesno doba.
DOKOLICA
Očekujući da se vode razbistre
razvezujem se od crva
koji prljaju moje obzore.
Drevni žar ne podržava me
u ovoj babiloniji.
Kruh i čokolada
napućuju trpezu moje duše.
Potrbuške prevaljujem aveniju sumraka
skriven od istraživačkih pogleda.
Želim djelovati bezuvjetno!
U ovom razdoblju neizvjesnih sigurnosti.
Ne zadovoljavam se obalom mora.
Želim ići na pučinu
dotaći dno.
Udubiti se u oluju
potonuti u kolačima.
Razvaliti stranice knjige.
Sisati otrov iz mišjih dojki.
Hodati korakom lutalice.
Osvijetliti se samoćom.
Umrijeti od arapske kuge.
U DEEP-U (DUBINI)
U donjoj utrobi moga bića
posrnjujem između bajki i šaka u lice
koje mi današnji bijes ostavlja.
Ne nalazim
veselja
u jadu dana.
Skrivam se
među udubinama svoje duše
da izbjegnem plešućoj igri
dvorskih biljardera.
Oslikavam se
u udolinama tvojih prsa
da izbjegnem ugrizu
obmanjujuće zmije.
Prepuštam se opušteno
stranicama knjige
Da sa sebe zbacim đubrivo
koje me drži prikovanog za Tv.
Remix, Start, Play.
Sunce će iznova svanuti…
Sutra je novi dan
vidjet ćemo…?