Piše: Antej Jelenić
Boksač
Stvarno nikada ne želiš imati djecu?
Pa mislim kako ćeš saznati tko si ako se ne
Izložiš najstrašnijim verzijama života
Nije da moraš, ali već pet djevojaka
Mi kaže da nemaju namjeru brinuti
O nekome dvadeset trideset godina
Nije da nešto moraš sa mnom
Ali to zatvaranje prema jednoj
Mogućnosti
Tko zna što je još tu zaključano
Izgleda mi kao da si zabranjuješ
Čitav kontinent emocija
Pa sam malo shrvan štajaznam
Jedan boksač intelektualac iz Beograda
Govorio mi je istu stvar
Kao: vidi ovaj svijet
Bila bi sramota nekoga
Ovdje donijeti
Svaki dan odlazi na trening
I udara vreću dva sata
Ane zna što je u njoj
Samo udara i pokušava
Iznojiti nešto živo
Nešto da mu sesuprotstavi
Da ga pobijedi
Da se napokon odmori
Ljudi u crnom
Pogledajte malo bolje
I vidjet ćete ih svuda
Nose crne čarape i mrtve hlače
Guste kapute i prazne kape
Čitavi su odjeveni u strah
I ima ih mnogo
Na javnim mjestima
U rojevima i grozdovima
Primitivci i umjetnici
Kazališni redatelji i inspektori
Konceptualni umjetnici i cinici
Ugašene strasti
Hodaju gradom usisavajući
Radost u crnu vunu
Na poslovne sastanke odlaze
Maskiranog mišljenja
Jer misao bi mogla zacrveniti
Njihov besprijekorni šal za
Vješanje
Sudjeluju u galerijskom životu
Izrađujući estetski besprijekorne
Odljeve koji dobro izgledaju
Na skupnim fotografijama
Vole tiho komešanje u koktel
Stadima jer se tamo riječimračno
Miješaju u šalama
Bez mogućnosti reciklaže
To su ljudi rupe
Ljudi koji znaju slušati
Kroz slamku nečujne laži
Racionalni sisavci koji
Imaju odlična pitanja
Ali nikada ne pomažu
U odgovoru
Jer čekaju da ispraznite
Zlato iz džepova
Nemojte sažaljevati ljude u crnom
Oni su prazna odjeća
Koja traži tijelo da je opet ugrije
I podsjeti na leptirovu košulju
I tićeš draga biti sve manje lijepa
Što duže budeš nosilavranu
Na tijelu koje ne leti
Nakon što si me upoznala
Svijet će biti za nijansu crnji
Zatim će se sve užariti
Ceremonija jutra
Rano ujutro upalim radio
I s prozora gledam napuhane golubove
Kako se na dimnjacima vrte oko golubica
Gledam svjetlost kako ulazi u pore
Hladnih fasada i boja ih u de Chirico žutu
Kada se oglase gospodarska izviješća
Utišam ih do zvuka otvaranja
Tučaka prema pčelama
Da bih bolje izmjeriokorake sunca
Koje stiže sčajem
Ako je Amerika noć, jutro je Japan
Bez obzira na uložen novac
Zapad ne može osvojiti
Prvisat svijeta
On pripada Lao ceškolarcima s
Torbama punim Jungovih razglednica
On pripada oštrim olovkama pjevica
I potrošačkim pravima kukaca
Ljudi na balkonimatad jošzijevaju
Kao zbunjene bebe gutaju mitologiju
Prostirući rublje neznanja
Na zrake nultogsunca
Kada ceremonijazavrši
Sve čiste košulje skliznut će
Pod točkove osvajača
Koji nestrpljivo čekaju na granici
Jer znaju da je ne smiju prijeći