RITA FELERICO – RAZGOLITITI SE [NUDARSI] – JEDNA PJESMA I DVIJE PJESNIČKE PROZE
(Prikaz, izbor i prijevod: Suzana Glavaš)
Rita Felerico, rođena u Salernu, živi i radi u Napulju već više od trideset godina. Diplomirala je filozofiju, specijalizirala povijest umjetnosti, radi kao novinar publicist i kao nastavnik na ljetnim školama Talijanskog Instituta za Povijest Filozofije, podpredsjednik je Udruge “Peripli-Culture e Società Mediterranee”, a od 2009. u Napulju organizira književne susrete “Cafè Philo”. Dobitnica je mnogih nagrada za pjesničko stvaralaštvo, objavljuje članke, književne prikaze i eseje u raznim online časopisima različite prirode. Zbirka Nudarsi – Razgolititi se treća joj je zbirka pjesama i pjesničke proze (izd. Turisa, Acerra 2021.) i 16. listopada ove godine predstavljena je u prostorijama prestižne Zaklade Giambattista Vico u srcu Napulja.
Ovo novo djelo Rite Felerico, originano po sadržajnoj strukturi, neka je vrsta polifonijske partiture u kojoj se izmjenjuju poezija i pjesnička proza i snovito nježni azurni crteži Alda Capassa uz neke već postojeće prijevode njenihpjesama na španjolski, francuski, engleski, portugalski i arapski jezik.
To me je, između ostalog, i potaklo da već na sinoćnoj promociji predložim Autorici, koja je svojim kritičkim osvrtom prije nekog vremena popratila moj izbor i prijevod poezije našeg Drage Štambuka, objavljen u online časopisu za književnost i kulturu Quarta Parete, ovaj svoj prvi kratak izbor i prijevod na hrvatski jezik za Pikolo Knjigomat.
Živa je to poezija i pjesnička riječ u kratkim proznim formama što se pred čitateljem redaju naizmjence a tematski nude pitanja i odgovore na ulogu poezije kao „izazova, životnog izbora, životne suputnice, koja nas vuče za sobom, otima, miluje, ranjava, liječi, razotkrivajući nam skrivenu stranu stvarnosti u neprekinoj mijeni, kroz poglede, razgovore, riječi i susrete, sposobna preskakivati preko valova, otkrivati rute, slamati oluje, pogleda uvijek uprta onkraj obzora“, kako nam sama poručuje Autorica.
———
„Stravična je ljepota“, govorio je Rilke i ako voljeti znači tražiti sebe, od rođenja započinjemo taj put: ne znamo tko smo a da bi to saznali nije nam dovoljan jedan život; ne preostaje nam nego da naučimo voljeti igru ljubavi.Na noćnom ormariću, na policama za knjige, na podu, u kuhinji, u boravku, u kupaonici, na kaučima, u peći, ondje gdje trebaju biti, ondje gdje ne trebaju biti. Knjige. Miris škole, knjižnice, miris tiskare, knjižare. Knjige poderane, strgane, označene, stranice presavijene, ukradene. Knjige lijepe, male, velike, prepune slika, slikovnice… knjige u glavi, knjige što mijenjaju život, ispričane, predmet mržnje, prodane, darovane, poklonjene, iznova ispisane, sačuvane, pronađene, iznova pročitane. Knjige voljene, knjige ljubavnice. Moje knjige u potrazi za ljepotom i ljubavlju.
Riječi pretvorene u meso kojim se nahraniti; probijaju se poput usijanih strijela kroz um i tijelo željni slušanja. I ona je to, Poezija, ta koja mijenja ponor Ljubavi u iskustva napuštanja, gdje gospodari glazba našeg najdubljeg uzdaha, bajkovita privlačnost različititosti, isprepletenih u susretu, u odnosu. Ona je to, Poezija, ta koja mijenja rane svojih udova u prozore znanja i mudrosti i tanka nit koja objedinjuje suprotnosti, mrak i noć, kao utvara konačno opipljiva našem pogledu u neočekivanom čuđenju. Istančana igra neumornog istraživanja, prostire se njena ljudska pustolovina, bačena poput mliječnog puta na stazu našeg života, gdje sjećanje vraća svjetlu ono što se ne smije zaboraviti, da bi se nastavilo.
Ljubav crta lica
ljubav crta lica.
i biti različit
posipa svjetlošću prostore.
Trenutak je to u kojem oči i riječi
jesu.
u punini dana,
nek’ ostane bljesak početaka, uvijek
da uglazbi čaroliju
onog koji voli i voljet će.