Piše: Slavko Jendričko
SPAŠENA KUĆA
Moj rukopis ružan do nečitljivosti
nitko ne bi dešifrirao da ti nisi uspjela
opstati dvotrećinska vedra strana neba
uz moju trećinu munja kiša snijega crnila neba
tako malo sunčeve milostive svjetlosti
bez obzira na godišnje doba davno bi kuća
bila mrtva trpeći sebe mnome izranjavana.
ZRNO
U visinama zvijezde učim pjevati
srebrnkaste ribe poput tebe plivati morem
morske konjice nadlijetati boju valova
tješiti po izlasku iz mora anđela kojeg žulja
zrno soli u perajama grizući moje glasnice.
HRVATSKA GROBLJA
U svojoj šumi
ima tomu nekoliko godina
dao sam posjeći
tri divlje trešnje
ostavio ih da se suše
bit će viška dasaka
nakon što se izrežu
u stolariji od njih sačini
neviđeno krasan lijes
na hrvatskim grobljima
na njegovu pokrovu
umjesto cvjetnih
bit će nekoliko
ogromnih vjenčića
od zrelih crnih trpkih
plodova trešanja
s ponešto listova
na kojima ću misliti
u lijepoj šutnji
materinskog jezika
vraćajući ti nagomilane
dugove u riječi ﹸdušaﹸ
pišući na dupinskom jeziku
nakon povratka oceanu.
PARTIJA ŠAHA
Parovi crnih očiju
sitnih poput zrnja maka
prije mljevenja
vježbaju aritmiju
nuklearnog srca
od koje će prsnuti
ostaci majčinstvom
čuvane mladalačke
vedrine spermatozoida
noćnom osvetom smrti
njihovom proljeću
u strasnoj partiji šaha.
DONACIJA
Svoje
mumificirano
srce
doniram
Državnom
arhivu
punom zatočenih
slavuja
suprotno satovima
navijenim
da krilima
ne slijede
Sunce
u papirnatom
vremenu
svako je slovo
oda
Bogu
neprovjetrene
smrti.